Stigli novogodišnji pokloni u grad. Ašovi su, doduše, privremeno sklonjeni — ne zato što su nepotrebni, nego zato što lopovu nikad ne okrećeš leđa. U trenutku nepažnje, nestane i ašov, kao i zemlja, kao i obraz.
Navikli smo mi na duple pasove: u dvorištu, na terenu, u zakonu. Pa što da se ne zaigra isto i na međunarodnom planu?
Ja kao neću — jer, zaboga, poštujem građane.
Ti kao moraš — jer, kao, neko mora.
A oni njihovi? Oni su tu da aplaudiraju ili ćute, zavisno od trenutne cene na tržištu.
Nova godina stiže, Beograde. Pokloni su spremni, lopate na čekanju, a pravila fleksibilna.
Sve po starom — samo upakovano u svetlucavi papir.
Autor: Aleksandar od Beograda
